Kad neko prvi put razmišlja o prelasku sa originalnog polimera na regranulat, pitanje se obično postavi kao računica: koliko ću uštedeti. To je pogrešna polazna tačka, jer se ušteda lako pojede na škartu ako se materijal uzme bez pripreme. Bolje pitanje glasi: šta se menja, gde je granica i kako se rizik svede na meru.
Ovaj tekst je namenjen preradi koja već zna svoj komad i svoju mašinu, a razmatra da deo potrošnje prebaci na reciklirani materijal.
Šta je regranulat, a šta original
Originalni polimer, odnosno neura, dolazi direktno iz petrohemijske proizvodnje. Proizvođač garantuje uzak opseg svojstava, partija do partije, i uz materijal ide specifikacija na koju možete da se oslonite.
Regranulat nastaje preradom već korišćene plastike u novu granulu. Svojstva su bliska originalu, ali opseg je širi i zavisi od toga šta je bilo ulazna sirovina i kako je materijal prerađen. Zbog toga se regranulat prodaje po partijama, a ne po katalogu.
Mi u JOVARTIS-u kupujemo gotov regranulat i prodajemo ga proizvođačima. Ne proizvodimo ga sami, pa je naš posao da izaberemo pravu partiju za ono što kupac radi, i da to kaže otvoreno pre nego što roba krene.
Razlika u ceni
Regranulat je po pravilu jeftiniji od originala iste vrste. Koliko tačno, to nije fiksan broj i menja se sa tržištem, sa cenom nafte, sa dostupnošću sirovine i sa vrstom materijala. Ista razlika ne važi za PP i za ABS, i ne važi u martu i u novembru.
Zbog toga cena ide uz konkretnu ponudu, za konkretnu partiju i količinu. Svako ko vam kaže fiksan procenat uštede pre nego što zna o kom materijalu i kojoj količini se radi, govori napamet.
Ono što se u računicu često zaboravi jeste da ušteda nije samo na kilogramu. Ako komad ne mora da bude providan, ako se ionako farba, ili ako se radi o skrivenom delu u sklopu, onda se cela razlika u ceni pretvara u čistu uštedu bez ikakvog kompromisa na gotovom proizvodu.
Razlika u svojstvima
Najveća praktična razlika nije u prosečnoj vrednosti nego u rasipanju. Original vam daje uzak opseg, regranulat širi. To se na mašini oseti kroz nekoliko stvari.
- Tečljivost ume da varira između partija, pa se parametri brizganja koriguju kad se promeni partija.
- Boja nije uvek ista nijansa, naročito kod svetlih tonova i kod polistirena.
- Mehanička svojstva su obično nešto niža nego kod originala iste vrste, posebno žilavost.
- Kod materijala koji upijaju vlagu, kao što je ABS, priprema pre prerade je važnija nego kod originala.
Ništa od ovoga ne znači da je regranulat loš materijal. Znači da traži disciplinu: proba pre serije, isti dobavljač kad se nađe partija koja radi, i realan raspored tolerancija na komadu.
Gde regranulat radi bez razmišljanja
Postoje primene u kojima je regranulat očigledan izbor i gde se prelazak radi bez ikakve drame.
- Transportna i povratna ambalaža, gajbe, palete, letvarice.
- Skriveni delovi u sklopu koji ne moraju da izgledaju savršeno.
- Debljezidni komadi kod kojih tolerancije nisu na granici mogućeg.
- Komadi koji se ionako farbaju ili oblažu posle prerade.
- Delovi komunalne i baštenske opreme, kante, korpe, posude.
U svim ovim slučajevima je razlika u svojstvima daleko unutar onoga što komad traži, a razlika u ceni je odmah vidljiva.
Gde treba biti oprezan
Isto tako postoje primene gde regranulat ne treba uzimati bez ozbiljne provere, ili ga uopšte ne treba uzimati.
- Komadi koji dolaze u direktan dodir sa hranom, gde regulativa traži dokumentaciju o poreklu materijala.
- Delovi kod kojih je providnost zahtev, jer se kod regranulata boja i bistrina teško kontrolišu.
- Tankozidni komadi na granici mogućeg alata, gde svaka varijacija tečljivosti pravi problem.
- Odgovorni delovi koji nose opterećenje i kod kojih otkaz nosi posledicu.
- Komadi za koje kupac traži sertifikovanu specifikaciju materijala.
Ako je vaš komad u nekoj od ovih grupa, to ne znači da je razgovor završen. Znači da se pre bilo kakve porudžbine razgovara o tome šta konkretno kupac traži i šta se za tu partiju može dokumentovati.
Kako se rizik svodi na meru
Rizik kod regranulata nije misteriozan i rešava se sa nekoliko navika koje se brzo isplate.
Prvo, uzmite uzorak i probajte ga na svojoj mašini pre nego što naručite veću količinu. Uzorci se traže na zahtev i to je najjeftiniji korak u celom procesu.
Drugo, opišite komad iskreno pre nego što tražite ponudu. Debljina zida, opterećenje, temperatura, da li se komad vidi. Trgovac koji zna šta pravite može da vam kaže da regranulat nije pravo rešenje, i to je informacija koja vam vredi više od popusta.
Treće, kad nađete partiju koja radi, recite to. Lakše je tražiti sličan materijal iz istog izvora nego svaki put kretati ispočetka.
Regranulat nije jeftinija verzija originala. To je drugi materijal sa svojim pravilima, i kad se ta pravila poštuju, radi pouzdano.
Kombinovani pristup
U praksi mnogi proizvođači ne biraju sve ili ništa. Deo proizvodnje ide na regranulat, deo ostaje na originalu, a granica se povuče tamo gde komad to dozvoljava. To je najčešće i najzdravija odluka, jer se ušteda uzme tamo gde je bezbedna, a rizik se ne uvlači u proizvode koji ga ne podnose.
Ako niste sigurni gde ta granica kod vas stoji, opišite nam proizvodni program pa idemo komad po komad. Ako vam prvo treba pregled vrsta, počnite od teksta PP, HDPE, PS ili ABS, koji regranulat za koju primenu.
Po potrebi nabavljamo i originalne polimere, pa se u istom razgovoru može pokriti i jedno i drugo. Ceo asortiman regranulata je na stranici Materijali.